Otok Vir je jedan od 300 otoka i otočića Zadarskog arhipelaga, odnosno jedan od 1186 otoka i hridi u hrvatskom Jadranu
Otok Vir je smješten na samoj punti sjeverozapadnog dijela Zadarske županije svega 25 kilometara od regionalnog centra Zadra, drevnog dalmatinskog grada i njegove povijesne metropole u dugim i različitim epohama. Vir je sjevernom i djelomično istočnom stranom okrenut prema otoku Pagu, mitskoj planini Velebit i povijesnom gradiću Ninu, dok je zapadnom i južnom stranom uronjen u Virsko more te mostom spojen s kopnom susjedne Privlake. Iako je tijekom prošlosti Vir bio i poluotok, njegov istureni i zaštićeni položaj u moru, obraslost šumom i podzemni izvori pitke vode činili su ga još od prahistorijskih vremena privlačnim za život ili idealnim za lov na divljač. U željeznom dobu Vir nastanjen Liburnima. Riječ je o venetsko-ilirskom plemenu koji se kao posebna etnička grupa na istočnoj obali Jadrana počinje formirati od 10. i 9. stoljeća prije nove ere. O prisustvu Liburna na otoku svjedoči nekoliko arheoloških lokaliteta: gradina na brežuljku Bandira, gradina na sjevernom dijelu otoka u Gaju te druge grobne gomile. O Rimskom carstvu svjedoči mnoštvo amfora pronađenih u Virskom moru, pa čak i najveća ikad pronađena na istočnoj obali Jadrana. Vir je u doba Rimskog Carstva kao poluotok bio povezan sa susjednim kopnom, cestom Via Communis, koja je išla od Vira preko Privlake do administrativnog i kulturnog središta regije, povijesnog gradića Nina. Ostaci tadašnje ceste vidljivi su kod rta Kulina na privlačkoj strani, a na predjelu Gaza pronađen je i manji kompleks rimske arhitekture koji se sastoji od lučice i gata te ostataka nekadašnje solane.
Vir se svojim imenom spominje u pisanim povijesnim izvorima u dokumentu Mare nostrum Dalmatikum iz 1069., gdje se prvi put navodi kao otok. Riječ je o darovnici hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. koja govori o darovanju otoka Mauna benediktinskom samostanu svetoga Krševana u Zadru, a tom se otoku, kako piše u dokumentu – s istočne strane stere otok koji se zove Vir. To je prvi spomen imena otoka i lociranja njegovog položaja u širem zadarskom akvatoriju, a kako nema drugih starijih pisanih podataka, može se pretpostaviti kako ga nosi od davnih vremena.
Do 20. stoljeća Vir je bio uglavnom rijetko naseljen otok s poljoprivredom, stočarstvom i ratarstvom kao glavnim zanimanjima otočana, a od povijesnog otkupa otoka 1908. počinje njegov brži razvoj. Tada je 89 virskih obitelji otkupilo otok od veleposjedničke obitelji Bakmaz, izmjerilo ga i podijelilo među sobom. U čast toj činjenici na Viru se svake godine na datum otkupa otoka 13. kolovoza slavi tradicionalna Virska noć, najvažnija kulturno-zabavna manifestacija koja okuplja preko 20.000 turista, posjetitelja i prijatelja otoka iz cijelog svijeta. Nakon izgradnje Virskog mosta 1976. stvoreni su uvjeti za gospodarski i turistički razvoj otoka koji počinje od dvijetisućitih. Danas na Viru živi povijesno najveći broj stanovnika, gotovo pet tisuća ljudi ili šest puta više nego krajem 20. stoljeća, što govori o njegovom ubrzanom razvoju, komunalnoj i infrastrukturnoj opremljenosti, pozitivnim demografskim procesima bez sličnog primjera u Hrvatskoj te pozitivnim posljedicama razvoja turizma koji je generirao razvoj drugih djelatnosti u kojima radi više od tisuću ljudi.
